IzdvojenoRadio forma

GENERAL FAHIR ŽILIĆ FACKO, KOMANDANT PETE PJEŠADIJSKE BRIGADE OS BiH

Listajući ratna sjećanja u našoj arhivi našli smo da je 29. novembra 1992. godine poginuo prvi dobitnik zlatnog ljiljana Hasan Sinanović Habe. Tragajući dalje internetskim beskrajem, na web portalu Radio Olova ugledamo veliki naslov: FAHIR ŽILIĆ PROMOVISAN U ČIN GENERALA I IMENOVAN ZA KOMANDANTA PETE PJEŠADIJSKE BRIGADE OS BiH. Ispod naslova, uz fotografije, i prigodan tekst ponosnih Olovljana koji prenosimo u cjelosti:  

„Među 13 imena novog generalskog kora koje je na jučerašnjoj sjednici (27.11.2023. op.a.), na prijedlog Ministarstva odbrane Bosne i Hercegovine, potvrdilo Predsjedništvo BiH je i ime našeg sugrađanina Fahira Žilića. On je ujedno predložen i preuzet će dužnost komandanta Pete pješadijske brigade Oružanih snaga Bosne i Hercegovine.

Ovaj dojučerašnji brigadir OS BiH, a sada naš general, najbolji je primjer kako se poštenim, predanim i napornim radom, učenjem i usavršavanjem postižu sjajni rezultati.

Želimo, posebno mi koji baštinimo iskustvo iz informativne službe 1. slavne olovske brigade i koji “Facka” poznajemo kao hrabrog i neustrašivog vojnika ARBiH ovim putem, u ime svih Olovljana, čestitati našem sugrađaninu Fahiru Žiliću krunu vojničkog napredovanja.

G-dine generale Olovo je ponosno na Vas!“ (izvor: tekst i fotografije https://radio.olovo.ba/)

Ko je *Fahir Žilić Facko?

Na spisku dobitnika „Zlatnog ljiljana“ kojim su se okitili borci 119/225. Mbbr. (njih devet) nalazi se i ime Fahir Žilić Facko. Ko je Facko, pitali su se u Banovićima 10. januara 1994. godine kada je 69. odred Careva Ćuprija, kao peti bataljon 210. Slavne olovske brigade pripojen, 119. Mbbr. Ko je Facko?

Oni što ga znaju odmalehna govorili: Facko je uvijek ukraj, stidljiv, naivan, tih, skroman, zatvoren, blag… Ali samo naizgled, samo naizgled, upozoravali su. Ovaj dječak sa Krivaje, ha je „zapucalo“ prometnuo se u legendarnog borca, u „vuka sa janjećom kožom“, kako se kaže u narodu. Ne mo'š ga poznat’. Uvijek tamo gdje je „najgušće“, najteže, najvatrenije, gdje je nebo gorjelo, gdje niko nije smio, ide Facko, i uvijek se iz svih belaja vraća kao pobjednik.

Kako je Facko postao heroj?

Krivudavom dolinom rijeke Krivaje što od Olova preko Soluna, Careve Ćuprije, Ribnice i Vozuće vodi ka Zavidovićima, razmičući tjesnace i povremeno se baškareći u plodnim aluvijalnim ravnima, neprijateljske snage su htjele spojiti Ozren i Romaniju. I te svoje planove nisu uopće krili. No, uvijek bi im na put stajala neka nepoznata sila, vojnim stratezima zagonetna i naizgled smiješna. U početku su to bili golobradi momci iz Careve Ćuprije, Kamenska i Jelašaka, odjeveni u  farmerke i majice, obuveni u patike, mobilisani ljubavlju prema svom rodnom kraju i domovini i naoružani žiokama što kao pritke u rukama dječaka i djevojčica pregrađuju put svatovima dok ne dobiju ono što traže.

Od te i takve skupine mladića nastao je, vjerovali ili ne, 69. odred Careva Ćuprija. Da, da, ista ona Careva Ćuprija za koju se još prije agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu (u šali) govorilo da ima „više kafana nego kuća“. I svaka kafana puna. Jedan bi u šali još reci: „embrion otpora.“ No, nastranu šala. To je zaista bio „embrion otpora“, ćelija iz koje se izlegao otpor neslućenih razmjera. Zdravoj logici nepoznat. Niko nije mogao ni slutiti da Facko iza mliječnog zadaha i pogleda nevina djeteta ima srce veće od Radovan Jelike, Meteriza, Krsta, Papratnja, Žednog vrha i Nišićke visoravni zajedno, u glavi neobuzdanu mladalačku ludost koja se ne plaši ničega, a da mu je ruka mirna kao u onog franjevca što je pisao Nauk Krstjanski (onog njegova zemljaka Matije Divkovića iz Jelašaka). Kad je to ikad bilo, hej-haj, još 1631. godine.

E, kad je Facko prvi put došao u zonu odgovornosti 5. bataljona i kad su mu pokazali gdje su neprijateljski položaji na Papratnju, Velikim i Malim Carinama, na Krstu… okupio je ekipu svojih izviđača-diverzanata, otišao, razbucao neprijateljske rovove, vratio se i rekao: Ne bojte se, oni se više ne smiju ni nakašljati. Linije odbrane su „ruknute“ naprijed, od Radovan Jelike preko Meteriza, Mrkog trna i Gosova do Ribnice, i ovamo na desnoj obali Krivaje preko Krša i Slivića dalje ka Tripića Visu i ostalim čukama i očviljcima. Već tada počele su se ispredati priče o rahmetli Adilu, Fudi, Osmanu i živoj legendi Fahiru Žiliću Facku. Tako se za Facka pročulo i među neprijateljskim vojnicima, kako oko Vozuće tako i na Olovskim Lukama, Jeliki, Kruševu, Mačku, Krstu, Gradačcu…

Svačiji i ničiji.

Nepovoljan geostrategijski položaj Careve Ćuprije na tromeđi regija i korpusa iz Tuzle, Zenice i Sarajeva rezultirao je otežanim logisticiranjem i  boraca i mještana: kad treba – svačiji, kad ne treba – ničiji. Ne treba sumnjati da je upravo ta pozicija dodatno snažila njihov duh i domišljatost pa su bili najbolji onda kad je bilo najteže. Sve se glasnije govorilo tada da će Peti bataljon ulaskom u sastav 119. Mbbr. riješiti sve logističke muke. Da li je tako i bilo, to oni najbolje znaju. Ratni put neustrašivog heroja iz Careve Ćuprije dalje se vezuje za pobjedonosnu epopeju 119. Mbbr, oslobađanje Vozuće, Aljkovića, Seone, a povratkom na Olovske Luke na mjesto gdje je Facko neutralisao najmanje pet neprijateljskih tenkova, te ponosno za rever zadjenuo značku „Zlatni ljiljan“, krug se zatvara. Ali samo naizgled.

Fahir Žilić Facko nije skinuo uniformu ni nakon dva ranjavanja (oba puta se vraćao u borbeni poredak), a da je skine sad kad se više ne puca iz pušaka i kad se rat nastavlja drugim sredstvima, nema šansi. Kad je u Daytonu potpisano primirje odlučio je i dalje ostati u uniformi. I vidi dokle je dobacio omaleni izviđač iz Petog bataljona 119. Mbbr – do generala, komandanta Pete pješadijske brigade Oružanih snaga Bosne i Hercegovine, sve onako kako piše u naslovu. Znajući Fahira, krug se još nije zatvorio. Eto ko je Facko. Čestitke generale !!!

*Fahir Žilić, sin Raifa, rođen 23. septembra 1972. godine u Carevoj Ćupriji, općina Olovo.

Tekst: S. Berbić ©

Foto: Radio Olovo, Radio forma

 

Slično:

Back to top button