Ovi čarobni zalasci sunca na Konjuhu ne postoje dok se ne vide. Fotografija je tek varljiva kompenzacija jer joj nedostaju mirisi, zvuci, dodiri…
piše: Safet Berbić
Ljeto 2023. godine zamaklo je za okuku. Mahnulo nam i više se nikad neće vratiti. Danas evo, ispraćamo septembar, mjesec u kojemu su đaci krenuli u školu, mjesec u kojemu nas je (prije tačno sedam dana) posjetila jesen. Donijela je pune ruke darova i raskomotila se. Sljedeća tri mjeseca će biti kod nas i nuditi nam prilike koje nikako ne bismo smjeli propustiti. Već sutra ugrabite prvu šansu jer počinje oktobar – mjesec knjige. Uzmite kakvu lijepu knjigu, prostrite deku na jedan od ovih tepiha na Konjuhu, stavite u usta slamku i uronite u čarobni svijet iluzije koji živi u umjetnosti.
Oktobar je, između ostalog i mjesec borbe protiv raka dojke. Statistika, taj tačni zbir netačnih podataka, hladno i neumoljivo kaže da svaka osma žena oboli od raka… da se pomaknem s mjesta. Ako već ulazimo u statistiku oboljelih, to ne znači odmah i automatski da ulazimo u statistiku mrtvih. Daleko bilo. Naprotiv, bude i onih koji kad se provuku kroz „Kapiju“ bola i smrti postanu življi nego ikad. Kao Mediha Šehidić naprimjer. Sad slijedi hešteg: kontrolilišite se jer vrijedi da je samo godina dana života. Kontrolišite se. I čitajte Medihu Šehidić, najbolju živu spisateljicu u BiH, pa i šire.
Kako je ono nekoć govorio Dostojevski: „Postoje prilike i postoji vrijeme. Rijetko ih čovjek sretne zajedno. Čuvajući vrijeme izgubimo prilike. Čuvajući prilike, izgubimo vrijeme.“
