Slivići, Stražba: “Samo krv ratnika je za slavu i pamćenje.”
Nedžad (Mehmed) Lisičić (Crnjevo, 5.11.1971 – Stražba, 6.6.1994); Sejdalija (Mehmed) Kapetanović (Slivići, 3.1.1951 – Stražba, 6.6.1994)
Preživjeli borci, kao i članovi njihovih porodica, suborci i prijatelji nerado se sjećaju ratnih strahota kroz koje su prošli na banovićko-vozućkom ratištu. Slike sa linije fronta: mrtvi i ranjeni, detonacije granata i fijuci metaka, jauci i plač, uselili su se trajno u njihove snove i proganjaju ih cijelog života. Samo rijetki se usuđuju posjetiti mjesta na kojima su proveli skoro četiri godine rata. Oni koji se pak odvaže i progovore koju o ratu, zarežu duboko u nezarasle rane i kažu da je upravo u Slivićima bilo pakleno. Linije razdvajanja bile su opasno blizu jedna druge. Pogibije i ranjavanja sa obje strane linije fronta, gotovo svakodnevni.
Navrh brda Stražba, koje se poput plasta sijena diže iznad slivićke džamije, bila je osmatračnica, a rubom šume iskopane tranšeje i utvrđeni rovovi. Sve vrijeme rata na ovom dijelu fronta bilo je usijano. Bio je ponedjeljak, 6. juna 1994. godine kada su upravo na Stražbi smrtno stradala dva borca 119. Mbbr. Nedžad Lisičić iz Crnjeva i Sejdalija Kapetanović iz Slivića. Nedžad i Sejdalija, kao i svi borci Armije Republike Bosne i Hercegovine koji su položili živote na braniku domovine zaslužuju svaki respekt i svakodnevno pominjanje. Njihova žrtva daleko je veća od Stražbe. Njihovi životi i suze najbližih i najmilijih utkani su u šareni bosanski ćilim slobode. Zaista, kako kaže naslov jedne knjige: “Samo krv ratnika je za slavu i pamćenje.”
Foto: fb Crnjevo naše
