Tradicionalni novogodišnji izlazak na Zelemboj: Nikad masovniji
Tačan datum prvog izlaska na Zelemboj teško je utvrditi: jedni kažu 1952. godine, drugi kažu 1953. godine, ima ih koji se kunu da je to počelo i ranije, ima i onih koji tvrde da je to bilo kasnije. Kako god, prošla i naročito ova godina, pokazale su da je interes prirodoljubaca za drugojanuarski užitak u ljepotama Zelemboja u stalnom porastu. Ovaj “proljetni”, ovogodišnji, porušio je sve rekorde po broju posjetilaca. Od Marina brda, preko Kolave, Kicelja, Malog i Velikog Zelemboja, Široke doline, bezimenih visova, Ploča i konjuškog tripiramidaliteta, pa sve do Ravnog bora i do Zidina, sve je bilo puno ljudi. Zbunjene ovakvim prizorom divlje životinje su se morale povući na “rezervne položaje” i iz busije gonetati šta se ovo događa: otkud ovoliki broj automobila, kolone terenaca, kvadova i krosera, biciklista i pješaka, kakve su ovo silne eksplozije (pedarde), muzički miksovi, mirisi pečenja, roštilja, alkohola… šta j’ ovo? Je li globalno zagrijavanje kumovalo ovoj najezdi ljudi (bezbeli da jest dalo svoj doprinos) ili su se razlozi namnožili kalemeći na stablo upitanosti i socijane okolnosti, Bog zna.
Radio forma je u ponedjeljak imala svoje muzičko izdanje u kome smo mogli slušati dva velikana pop muzike koji su nas napustili prošle godine (Aki Rahimovski i Massimio Savić). Radio forma u svom relativno kratkom vijeku (15 godina?!), svake godine 2. januara izlazi na Zelemboj i bilježi svoje utiske. Ove godine desila se najmasovnija posjeta, fakat. Da ne kažemo kao Englezi “definitivno”.
Fotografija (SSB) pokazuje samo sedlo podno Malog Zelemboja na kome je jedan veliki banovićki vakif podigao spomen česmu svojim roditeljima. Nema planinara koji prođe tuda a da ne izvrši “dopunu” planinarskog nijeta pitkom vodom.
