IzdvojenoSport

Pele je zatresao mrežu i u Sarajevu

Njegova pojava na terenu je mijenjala atmosferu, njegov svaki dodir s loptom je bila čarolija, njegov odnos prema saigračima, a posebno prema protivniku, bio je uvijek korektan.

Momir Jelovac

Da li postoji iko na ovoj planeti ko ne zna ko je Pele? Ne pišem u prošlom vremenu jer je Pele i prošlost, i sadašnjost, i budućnost igre zvane nogomet. Besmrtan.

Od četiri svjetska prvenstva koliko ih je odigrao, osvojio je tri. To je argument koji pobija sve pokušaje da mu se oduzme titula najvećeg svih vremena. Naravno, svako ima svog ljubimca i svog favorita, ali nogometni opus Edsona Arantesa do Nascimenta (mnogi i ne znaju da mu je to pravo ime) je jednostavno nedodirljiv, iako bi bilo najpoštenije praviti usporedbe u generacijama, jer nogomet je od 1958. kada je Pele izašao na svjetsku nogometnu scenu kao sedamnaestogodišnjak, doživio mnoge transformacije i mijene. No, talent, virtuoznost i rad ostali su osnova svakog uspjeha u sportu kojim se bavi milijardu ljudi.

Bio je tinejdžer, a 17 mu je godina bilo, kada je u Švedskoj 1958. zadivio svijet i dao veliki doprinos u pobjedi 5:2 protiv domaćina u finalu. Tada još nismo imali TV u svakoj kući, pa smo njegove golove mogli vidjeti u tzv. predigrama u kinima prije početka filma, mislim da se zvao „filmski žurnal“.

To je bila njegova prva titula. Četiri godine kasnije sretnici koji su imali TV mogli su vidjeti i drugu, u Čileu.

Završio karijeru utakmicom protiv Jugoslavije

Već 1966. godine, sa Svjetskog prvenstva u Engleskoj, mogli smo gledati žive prijenose. Istina, svi se najviše sjećaju finalne utakmice Engleske i Njemačke koja je završila 4:2 za domaće, ali meni su se urezale scene pravog masakra koji su trpili igrači Brazila u utakmicama protiv Bugarske i Portugala. Ono što su počeli Bugari, dovršili su Coluna i Joao Morais, portugalski bekovi. Tada nije bilo prava zamjene i Pele je ostao ona terenu uglavnom na jednoj nozi. Brazil je izgubio utakmicu (briljirao je Eusebio), a Pele je izjavio da više nikad neće igrati na svjetskom prvenstvu. Engleski sudija George McCabe proglašen je kasnije jednim od 10 najgorih u povijesti svjetskih prvenstava, jer nije Moraisa isključio iz igre.

Srećom, Pele je pred Svjetsko prvenstvo u Meksiku promijenio odluku. U kvalifikacijama je postigao šest golova i u Meksiku bio glavna osovina oko koje se okretala nova generacija nogometnih genijalaca u kojoj su bili Jairzinho, Gérson, Carlos Alberto Torres, Tostão Clodoaldo, Rivelino.

Tresao je mreže, asistirao i uspješno doveo Brazil do trećeg naslova. U finalu protiv Italijana najbolje od najboljeg i pobjeda 4:1. Vodeći gol postigao je glavom, nevjerovatnim skokom nadvisio je Burgnicha i to je bio 100. gol Brazila na svjetskim prvenstvima.

Proglašen je najboljim igračem Mundijala i dodijeljena mu je zlatna lopta, a Brazilu pehar u trajno vlasništvo, jer su osvojili treću titulu svjetskog prvaka.

Pele je karijeru u reprezentaciji Brazila završio utakmicom, po vlastitom izboru, protiv Jugoslavije 18. jula 1971. Rezultatom 2:2 završena je ta utakmica za koju kažu da je na Maracani, koja je tada primala 157.000 gledalaca, bilo njih 200.000.

Veliki timski igrač

Do Nascimento je ostavio u nasljeđe bogatstvo koje se za razliku od ostalih ne može proćerdati i spiskati. Postigao je gotovo 1.300 golova igrajući za Santos i New York Cosmos. Imao je nevjerovatnu suptilnost i virtuoznost. Koliko god da je bio sjajan golgeter, istovremeno je bio veliki timski igrač. Od svega onoga što smo gledali i gledamo kod današnjih zvijezda, počev od brazilskog Ronalda, pa onog portugalskog, do Messija, Maradone Kruijffa, Pele je to radio prvi. Od „makazica“, dalekometnih lobova (protiv čehoslovačkog golmana Viktora baš u Meksiku), lažnih driblinga (protiv Mazurkievicha, golmana Urugvaja), asistencija petom, solo prodora kada je znao nanizati i po pet igrača, pa do nevjerovatnog odraza i udarca glavom.

Imao sam sreću da ga gledam i uživo. Njegova pojava na terenu je mijenjala atmosferu, njegov svaki dodir s loptom je bila čarolija, njegov odnos prema saigračima, a posebno prema protivniku, bio je uvijek, čak i onda kada su ga nemilosrdno tukli, super korektan.

Imao sam i sreću da na žrijebanju za Svjetsko prvenstvo u Italiji 1990. godine, za TV Sarajevo (specijalna emisija od 35 minuta) kratko porazgovaram s njim o šansama Brazila i Jugoslavije. Bio je vrlo susretljiv, posebno kad sam rekao da sam iz Sarajeva. Sjetio se turneje po Jugoslaviji krajem ‘60-ih. Tada je Santos odigrao četiri utakmice i jednu na Koševu protiv Željezničara. Rezultat je bio 1:1, a strijelci su bili Bukal i naravno Pele. (U toj izjavi na žrijebanju je čak Osimov sastav svrstao među ozbiljne tajne favorite.)

‘King Pele’

Pele se nikada nije bavio trenerskim/menadžerskim poslom. Rado se odazivao raznim akademijama gdje je demonstrirao svoje umijeće baratanja loptom, ali je uvijek podvlačio, a to je i u prvom susretu i sa Maradonom, kada je Argentincu bilo 18 godina, rekao: „Ne zaboravi, koliko god da te budu voljeli, navijači će ti zviždati nakon 2-3 loše utakmice. Loših utakmica neće biti ako budeš svoj talent učvrstio velikim radom“.

Kažu da se Maradona na kraju tog razgovora tresao. Jedino što je izgovorio bilo je: „King Pele“.

Kad su Patricka Creranda, nekadašnjeg vezistu Manchester Uniteda iz generacije 1967/68. koja je eliminisala Sarajevo iz Kupa šampiona, u Meksiku kao komentatora pitali kako se speluje ime Pele. Kratko je odgovorio: BOG.

Foto na naslovnici: federalna.ba

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

 

Izvor
https://balkans.aljazeera.net/

Slično:

Back to top button