BANOVIĆKI ZLATNI LJILJANI: HASAN SINANOVIĆ HABE (2.6.1966 – 29.11.1992)

U povijest odbrane Banovića ušao je kao prvi pripadnik 119. Muslimanske brdske brigade koji je dobio najviše armijsko priznanje značku „Zlatni ljiljan“ i kao prvi dobitnik ovog priznanja po kome je jedna ulica u Banovićima dobila ime.

Kada su jedinice JNA u saradnji sa lokalnim srpskim stanovništvom okupirale Gornje Jaruške, 19. maja 1992. godine, nisu mogle ni slutiti kakve im sve nevolje može zadati samo jedan momak iz ovog lukavačkog sela. Hasan Sinanović Habe mogao je ličiti na sve: na tihog malenog seoskog učitelja, na rudarskog tehničara sa biroa za zapošljavanje, na skromnog domaćinskog sina što gaji volove za koridu, na nježnog vrtlara, na sve samo ne na ljutog ratnika koji ne preže ni pred kakvom opasnošću, a pogotovo ne pred strojnicama, topovima i tenkovima. Sanjajući samo povratak na svoju bašču i u svoju kuću Hasan Sinanović Habe je bio preveć uporan i vraški tvrdoglav u namjeri da san i ostvari. Svoju jedinicu jednostavno je nazvao „izviđačko-diverzantski vod“, stao na njeno čelo, rekao ono čuveno „za mnom“ i krenuo u svakodnevne diverzije kojima je vršio istovremeno borbeno jačanje suboraca i slabljenje neprijateljskih snaga. Kao dobar poznavalac terena na kome je odrastao neopaženo je upadao u privremeno zaposjednutu teritoriju, puzao živikama i vrtačama, kroz plotove i parmake, ispod nogostupa… i iz svake diverzije vraćao se sa bogatim plijenom u oružju i municiji.

U jednoj velikoj diverzantskoj akciji na Jaruške 29. novembra 1992. godine (Podbiljci), upravo na Dan Republike bivše Jugoslavije čija se oružana komponenta svrstala na srpsku stranu, onesposobio je sedam vatrenih tačaka i likvidirao osam neprijateljskih vojnika. Njegova pogibija tog dana imala je obrise epskog, ali i lirskog: poginuo je ukazujući pomoć ranjenom suborcu i to nadomak svoje rodne kuće. Nažalost, nije doživio trenutak oslobađanja Vijenca i rodnih Jarušaka, koji je uslijedio 11. maja 1994. godine. Posthumno je odlikovan najvišim armijskim priznanjem, značkom „Zlatni ljiljan“ i proizveden u čin kapetana. Sahranjen je na gradskom groblju u Banovićima pored svog brata Enesa Sinanovića Benkija. Bivša Majevička ulica u Banovićima nosi ime ulica Hasana Sinanovića Habeta, ili kraće: Habetova. 

Ratno priznanje značka „Zlatni ljiljan“ dodjeljuje se pripadnicima oružanih snaga koji su se naročito istakli u oružanom suprotstavljanju agresoru, doprinijeli proširenju slobodnih dijelova Republike Bosne i Hercegovine, izvršili više djela u kojima je došla do izražaja njihova lična hrabrost i požrtvovanje pri čemu su agresoru naneseni znatni gubici u ljudstvu i materijalno-tehničkim sredstvima.

Značku „Zlatni ljiljan“ dobilo je devet, a „Srebreni štit“ dva  pripadnika 119. Mbbr.

© S.B.