BRADINJ – SJEĆANJA

Danas, 11. novembra 2022. godine, navršava se 28 godina otkako su združene jedinice Armije Republike Bosne i Hercegovine oslobodile Bradinj, zloglasno neprijateljsko uporište na jugu banovićko-vozućkog ratišta. Bio je petak, kao i danas.

Miris baruta i danas se može osjetiti na ukletom vrhu Bradinja, toponimu što je na četrdeset kilometara dugoj zoni odgovornosti banovićke brigade bio utvrđenje predodređeno za velike bitke u kojima ga branitelji smatraju neosvojim, a jurišnici ga ipak osvajaju. Čestim diverzijama sa jedne i sa druge strane uz obostrano velike žrtve vrh Bradinja mijenjao je posjednike, ali ključna bitka za kontrolu nad ovim objektom, pod kodnim imenom „Vuna ‘94“, odigrala se u petak, 11. novembra 1994. godine. Rečeno jezikom sudionika ove velike pobjede: „gorjelo je nebo nad Krivajom“. Borbena djelovanja počela su rano ujutro u 6:00 sati i to dosta ambicioznim zadatkom: osloboditi selo Prisjeka, Bradinj (tt 656) i Papratanj (tt 872). Plan je podrazumijevao upotrebu svih raspoloživih oružja i oruđa uz angažman velikog broja boraca prekaljenih u borbenim djelovanjima širom Bosne i Hercegovine. Artiljerijska podrška je, mjereno pravilima o popunjenosti kapaciteta jedne brigade, bila više nego skromna: dva tenka (tenk T55 i T35 koji je zarobljen na Vijencu šest mjeseci ranije), dva topa 76 mm, jedna haubica 122 mm, VBR 128 mm i 19 minobacača raznih kalibara. Ali presudan uticaj na konačan ishod ovog ljutog boja imalo je srce pripadnika Armije RBiH. Nakon cjelodnevne borbe, u ranim večernjim satima na vrhu kote 565 zalepršala se zastava sa zlatnim ljiljanima. Južna vrata Vozuće bila su otvorena i više ih niko, do kraja rata, nije mogao zatvoriti. Oslobođena je velika teritorija a sela Džine i Donja Gosovica vraćena su predratnim vlasnicima. Posadne snage su učinile Bradinj neosvojim za srpske snage koje su nakon ovoga mogle samo očekivati nove nasrtaje motivisanih boraca Armije RBiH.

Koliko je Bradinj bio strateški važan govori i podataka da su na početku rata srpske snage avionima i helikopterima JNA raketirale područje Ribnice ostavljajući iza sebe civilne žrtve i veliku materijalnu štetu na civilnim objektima. Bradinj je ražalostio mnoge porodice kako na strani Armije RBiH, tako i na suprotnoj strani jer su se nakon svakog dvoboja brojali mrtvi i ranjeni. Prema podacima kojima raspolaže Radio forma, tog dana (11. novembra 1994. godine) poginulo je devet pripadnika Armije RBiH, a ranjena su 64 borca. Rane koje nose preživjeli ratnici, a naročito porodice poginulih danas bole jače nego tada. Spomenici šehidima i poginulim borcima, prazne nogavice i rukavi jurišnika, nepresušno vrelo suza u očima majki, sestara, braće, očeva, podsjećaju i danas na dûg i obavezu prema svima onima koji se naježe pri spomenu imena Bradinj i prema herojima čijom krvlju je natopljena svaka stopa ovog ukletog brda: Mujo (kakvu je samo tragediju imala porodica Muje Mešića: supruga Sena rađa sina i umire, otac gine na Bradinju, dijete ostaje samo), Muhamed, Osman, Ramo, Hasib, Sifet, Mevludin, Suljo, Mihret, Sead, Šahbaz, Memija, Pele, Nuraga, Muris, Salih, Šatara, Mirzet, Atko, Čari … i tako, do nebesa što raspuknuta od bola gledaju na nas.

(SSB©)

foto: arhiv