U noći sa subote na nedjelju, 29. i 30. oktobra, treba vratiti kazaljke jedan sat unazad.
Od 27. marta 1983. godine u BiH se pomjeraju kazaljke na sati radi očekivane ekonomske koristi – boljeg funkcionisanja jedinstvenog tržišta, transporta i komunikacija, industrije…
Europska Unija je pak odlučila da, zbog izostanka neke veće koristi od 2021. godine, odustane od pomjeranje satova prepuštajući članicama da same odluče hoće li stalno ostati na „ljetnjem“ ili uobičajenom – „zimskom“ računanju vremena. Zbog pandemije koronavirusa, ovo nikada nije realizovano.
Ljetno računanje vremena uvedeno je prije svega zbog bolje iskorištenosti dnevne svjetlosti te se ovim potezom jedan jutarnji sat “krao” i dodavao večeri kako bi mrak pao kasnije.
Na ovu ideju došao je Benjamin Franklin, američki političar i naučnik još 1784 godine. Ljetno računanje vremena prva je uvela polsovično racionalna Njemačka 1916. godine, a nekoliko nedelja kasnije i Velika Britanija i to obje u jeku Prvog svjetskog rata jer im je bilo jako važno i što bolje iskoristiti dnevnu svjetlost, a uštedjeti ugalj. Slijedila ih je 1917. godine Rusija, a 1918. i SAD. Međutim, Woodrow Wilson, američki predsjednik, pod pritiskom farmera, ubrzo je ukinuo ljetno vrijeme, govoreći kako se Amerika ponovo vraća „Božjem vremenu”.
Danas, 110 od 192 države na svijetu koristi ljetno računanje vremena, a ono se ne koristi u Kini, Japanu, Južnoj Koreji i širom afričkog kontinenta, navodi Nacionalna geografija.
Budući da je mnogo sjevernije od cijele Europe i ima ekstremnije varijacije dnevnog svjetla i mraka tokom godine, Island je izuzetak, tako da ova otočna država i ne bi imali mnogo koristi od pomjeranja sata. Bjelorusija, Gruzija i Rusija također su odabrale da imaju isto vrijeme i zimi i leti.
Ni zemlje ekvatoru, gdje su dan i noć približno iste dužine tokom cijele godine, nemaju potrebu za ovakvim uštedama. Isto je i u Arizoni i na Havajima, koje imaju sunca tokom cijele godine. Sve ostale američke savezne države pomjeraju sat sproljeća i sjeseni.
