PJEŠKE NA VAŠAR – OŽIVLJAVANJE ZABORAVLJENIH ADETA

Adem Berbić i Ramo Bojić iz Mrdića otišli su jutros u 9:00 sati pješke na vašar u Puračić s namjerom da ožive skoro zaboravljeno sjećanje na davno prošla vremena. Na vašar su stigli u 13:00 sati. 

Ramo Bojić (sin Džidže i Hamida) i Adem Berbić (sin Have i Eseda), dva dobra jarana, dva rudarska penzionera iz Mrdića, dva centarhalfa Ispod Grabova gdje se tika-taka igrala prije nego na Camp Nou, dva stara kradljivca Čolinih trešanja, odlučila su se oživjeti stari dobri adet: odlazak pješke na vašar u Puračić. Baš onako kako su to u svoje vrijeme radili njihovi očevi Esed i Hamid zvani Đuro, onako kako su to radili svi mrdićki očevi i djedovi još iz onog vakta kad su i Mrdići i cijeli Banovići administrativno pripadali Puračiću, selu/gradu sa vječno živom dušom, kad su djecu pisali u knjige u Puračiću, a onda kad stasaju, kad uzaznaju, donosili im s “vašera” plastične horoze što pište, halvice i lizala, a sebi belegije i teljige, kosišta i vodijere, babice i kose kovanice, takvime i Kur'ane, ilmihale, muštrike na točkićima, licitarska srca sa likovima Bogomajke (neka i njih u Mrdićima)…

Uspomene su čudo i kad one prozovu pa onda postroje i naježe dlake na podlakticama i nadlakticama onda mogu sve, pa i preći kilometre i kilometre puta, planetu obić’, samo zini. Ova dva pajdaša imaju u svojim rudarkama-skitaljkama kilometre – i opet kilometre – gaza  što po šumama dubravskim od Rudenika do Zafana, što po planinama bosanskim od Vlašića i Vranice do Prenja i Treskavice, u njima je i ratno iskustvo ali i iskustvo hodočašća od Nezuka do Potočara. U njima je Bosna sa dna kace.

Prikaži više.

Imao bih vam još mnogo toga kazati o ovom neobičnom pješačkom dvojcu, ali se plašim da ste napustili čitanje na ovim šejtanskim napravama još dok je u donjem lijevom ćošku pisalo „prikaži više“.

Zato siječem eglenu kao teniser lopticu i ne krijući zadovoljstvo što sam i sâm iz Mrdića, čestitam ovom dvojcu bez kormilara koji obilazi čunove pod pekama na Modracu u Poljicu, i guli dalje pjehe sve preko Babica, Mosorovca i Capardi, drito u Palestinu, a onda je do Puračića plaćka. U rusaku ima kol'ko ti srce išće “asepsola“ i suhovine (time Mrdićani nikad nisu oskudijevali) da se dobaci i do Pribave, pa i na Savu ako hoćeš.

I gle, ne pjevaju Ramo i Mica svima znanu mrdićku deseteračku pjesmu: „S Rudenika digla se prašina, k'o da ide parnjača mašina“, niti bilo koju drugu pjesmu legendarnog mrdićkog benda Braća Bojić, oni pjevaju: „Ide pjehe Ademe Berbiću, ide pjehe prema Puračiću.“

Ramo, Ademe, neka su vam mehke staze, neka vam na put izlaze samo „dobri“ i neka vam šejtani pod nogama budu. Amin i aferim. Fala vam i od mene. I kad stignete, napravite selfi i pošaljite na onaj viber, vajber, kako se već kaže. Sretno!

Tekst i foto: ©Safet Berbić