Otkako je UNESCO 1994. godine proglasio 5. oktobar, Svjetskim danom učitelja, ovaj praznik obilježava se u preko sto zemalja diljem svijeta. I mi smo u Bosni i Hercegovini prigrlili ovaj dan jer znamo vrlo dobro šta je učitelj, odnosno, nastavnik, odnosno profesor i koliko je on značajan za odgoj i obrazovanje zdrave i društveno korisne ličnosti.
Znali smo organizovati i nastavu u atomskim skloništima dok su dušmani granatama gađali i naše učenike, i naše učitelje, i naše škole, i naša obdaništa, znali smo kako učiti djecu i u vremenu akcidenata, kad Bog s neba pošalje kišu i kad brda kliznu, i kad se zemlja zatrese, u doba korone naučili smo se obrazovati i na daljinu. Premda je svjetska pandemija korona virusa pokušala izmijenjati letvice na merdevinama prioriteta, učitelj je ipak ostao u vrhu, blizu Boga i doktora koji se učvrstio na drugoj poziciji. Korona je u sadržaj pedagodije, didaktike i metodike unijela nova poglavlja za koja povijest odgoja a niti ijedan svjetski poznat model školovanja (finski, arapski, svejedno), nikad nije čuo. Nastavnici i djeca su išli u školu, a nisu išli u školu. Eto, i to je moguće.
Dragi naši nastavnici, učitelji, profesori i svi ostali koji uz pomoć roditelja skrbite o dodatnom obrazovanju i vaspitanju naše djece, neka vam je sretan Dan učitelja.
